PETAR HRANUELLI
SKULPTURE
Venera, 2015., kamen , 47x17x15cm
Revni klesar i nevjerne Venere
Kako
prići figurinama Petra Hranuellija, kako što potpunije doživjeti te ženske
aktove, konvencionalno nazvane Venerama?
Osim
na uobičajeno kretanje oko objekta,kretanje koje stvara oblike u vizuelnom iskustvu,pozvani
smo također da ih okrećemo na dlanu. Da pored promatrača budemo i mjeritelji
obujma i njegovatelji površina. Osijetljivim jagodicama prstiju i toplim dlanom
obgrljujemo tijela koja uzvraćaju svojom prilagodljivošću i podatnošću.
Uzajamno se epiderme tkiva i kamena uvjetuju svojstvenom im taktilnošću. Tako
su ti stari oblici-stari po iskonskom prisustvu u čovjekovu stvaralaštvu-uvijek
novi ako ih neprestano obogaćuju novi pogledi i dodiri.
Doista,koliko
aktova toliko raznovrsnih položaja. Bez ikakve shematičnosti i bez krute
egzaktnosti, a samo s osjetilnom gipkošću skromnih plastika u kojima je
pomirena suprotstavljenost elementarnog materijala i osmišljenost
oblikovanja,Petar stvara tijela osobitih mjera i proporcija. Simetrija je tu
izlišna, ali unatoč slobodnom rasporedu masa ili ponekoj snažnijoj torziji, ova
torza ipak ne prkose prirodi. Njihova lakoća volumena rezultat je naročita
spoja organskih i ujedno apstraktnih formi. U formalnom pogledu te ženske
korpuse možemo shvatiti kao sjecišta tokova, kao njihovo nabreklo čvorište,
odnosno kao ishodišnu točku daljnjeg razvijanja tih silnica.
Hranuellijeve Venere, te skulpture dlana( poneka i
momačke podlaktice ili djevojačkog krila ) , vesele i pune snage, vedre poput
jutarnjeg svjetla, životne su i bremenite-pružaju nam se privlačeći namjernika,
otvaruju svoju intimu u snažnom plodonosnom ritmu. Ne preostaje nam nego
popratiti, likovno pročitati,tu potpunu integraciju njihovih tijela u prostoru
osvojenom rastom,stasom i dinamičkim okretom.
Oblik je svakako
podčinjen materijalu ( tek ponegdje uočavamo suzdržano naneseni pigment ) do
stupnja da govorimo o prirodnosti oblika-oblutka; kao da ih je oformila
abrazivnost prirodnih sila. Nešto izražajnija prisutnost djelovanja ruke nalazi
se na jednoliko i oporo ornamentiranim površinama.
Stilizacijom statue
poprimaju karakter simbola,kao da zadobivaju ponešto od božanskih prerogativa.
Njihove tipske značajke neizbježno ih
povezuju s prethistorijskim Venerama, s magijskim figurama plodnosti “
Sva je u jednoj loptastoj okruglini “- reći će pisac za Willendorfsku Veneru koja je svojom veličinom
( 11cm) i kompaktnošću drevna sestra
malih Hranuellijevih Venera; tek su ove potonje usvojile i nesputani
plesni pokret juvenilne napetosti.
Nikola
Albaneže
Galerija Arho, Zagreb, 1.12.2005.
Gimnastičarka, 2015.,
boksit-lički kamen, 15x10x12cm
The dilligent sculptur and the devoted Venus
How should we
approach the figures of Petar Hranuelli, how to perceive this female acts in
their indivuallity, conventionally called Venuses?
Except the
possibility to circle them by motion, a movement that results in a visual
experience, we are also invited to turn them around on our palms and take their
measure, nourishing a surface at the same time, besides being a plain observer.
With sensitive fingertips and warm palms we hug bodies that respond by
adapting, moreover by suppleness. Skin tissue and stone necessitate in their
interaction a special tactile experience. In this manner archaic forms of human
creativity remain unique only by offering them a new view or touch.And indeed,
as many nudes - as many different positions. Without a scheme or rigid
accuracy, only by a sensual flexibility of these humble plastics that render
certain truce within a conflict between elementary material and meaningful
formation,
Petar builds
scultures of incomparable measures and proportions. Symetry is excluded, but
regardless
the rather free
configuration of the mass or a sporadic strong torsion, this torsos do not
challenge nature. Their lightness in volume is the result of a special
connection between organic and abstract forms. In a formal perspective though,
this female corpuses can be perceived as a crossing of streams, or as their
stout knob that makes a starting point in an ulterior development of forces.
Hranuelli ́s Venuses – this sculptures od the palm (sometimes a masculine
underarm or a female lap) – merry and strong, clear as the morning light - are
both perky and pregnant, they simply render by attracting and succeed in their
own intimicy by a strong, fructuous
rhythm. We on the
other hand can only accompany, try to read art in the integration of their
bodies in space concurred by stature, figure and dynamic turn.The form however
remains liable to the material (only spasmotic we may notice a withhold,
inflicted pigment) all to the point when we can speak of the naturallity of the
pebble-shingl; as if beeing formed by abrasive natural forces. The more
intensive existence of an influence of the arm can be find only on the even and
roughly ornamented surfaces.
By stylizing, the
statues gain a symbolic charachter, as if they are given somewhat of a divine
prerogative. Their specific marks of type connect them inevitably with
prehistoric Venuses, with this magic figures of fertility. „ She is
compleatealy put into a ball-like speher“ – said a writer about the Willendorf
Venus, in her size (11cm) and compactness a rather iconic sister of the
Hranuelli Venuses. Only the later ones however managed to adopt the uninhibited
dance of the juvenile expansion.
Nikola Albaneze
Gallery Arho, Zagreb 1st Dec 2005
Venera , 2016., mramor,
18x14x8cm
O djelima Petra Hranuellija
Poput oblutka s morskog žala Hranuellijeva statueta anđela
polegla se u dlanove. Bliješti bjelinom i žari senzualnošću iz
svjetlosti i topline ukradenog Sunca u kamenu.
U preplitanju dlanova i krila duh
se gane i sjećanja navru na one koji su postali inženjeri neba. Peče. Punašna,
obla figura žene bujnih grudi i
raskošnih bokova u zaustavljenom gibanju
brižno nagnuta, podatna… Svojom
obezglavljenom i bezručnom tjelesnošću sažima suštinu pučkog vjerovanja u anđele. Dovoljna je misao da su tu, da
postoje. Od njih ne zahtijevamo djelovanje. Oni su potsjetnici, putokazi i
sadržatelji sjećanja. Samim tim su čuvari naše ljudskosti. U Hranuellijevom anđelu to je moja raskošna teta
velikih plavih očiju i miris toplog
ispečenog slavonskog kruha iz
njezinog dlana.
Tako malena djela u
matematičkim dimenzijama, a tako snažna u svojoj poruci Hrauellijevi
Anđeli su potresni.
Kad se duh oporavi,
tada oko ulovi jednostavnost i ljepotu
forme; neizmjerno poštovanje prema
materijalu kojem se prilazi. Ono emanira osjećaj vrlo opreznog prilaženju
kamenu u kojem se daje prostor za njegovo postojanje od jedne intervencije
dlijeta do one druge i tako ga se pušta progovoriti u svoj snazi i moći mase.
Apsolutnost mase, njezina zbijenost, netaknutost tek probijena u intervenciji oduzimanja i puštanja prostora u nju, nosi praiskonski osjećaj poštovanja
prema snazi i sili prirode do granica strahopoštovanja kad se osjećaji
prelijevaju u mistiku, ritual, svetost.
Već ciklusom „Venera“ Hranuelli,
poput bijesnim udarcem čekića, komunicira nam nutarnju snagu sveg postojećeg koja se tek pomalja u
vanjskoj opni predmetnog svijeta.
Kulminira u
„Katedrali“ iz 2008. u granitu. Oduzeto je sve suvišno i ostavljen je brod i
jedro. Svetost je doplovila u onu koju mi danas poznajemo uobličenu u
kršćanski nauk Uređena je i razumljiva. Divlji udarci čekićem i dlijetom
skriveni ispod glatke bijele površine anđela u katedrali su pretočeni u uređenu
rebrastu teksturu njezinog tijela-broda i njezinih krila-zvonika. Nutrina broda zadržava svojstvo anđeoske
površine, te tako katedrala postaje
ekvivalent mise koja se ovija oko čina euharistije.
U
crtežu Petar locira raspored budućih masa. Kratke, oštre strukturne crte
nastale gotovo udarcem olovke po papiru režući ga, grade sjenu tamo gdje
dlijetom se otkida kamen i ljudska
ruka pušta prodiranje prostora.
Grafičkom modelacijom u velikom kontrastu svjetla i sjene jer tamo gdje je
svjetlo na papiru, gdje papir postoji sam sa sobom, a u skulpturi to je nedirnuti kamen, nameće se lik putene žene nadahnute
pretpovijesnom Venerom. Zanimljivo je
pratiti kroz crteže gradaciju intenziteta poteza-udarca olovke u pritisku na
površinu papira i u njihovoj gustoći.
Negdje su toliko tamni i snažni da probijaju obrisnu crtu.
Bilo
snažnim urezima grafita u papir, bilo frenetičnim, uzastopnim, jakim udarcima u
kamen u vremenskom protjecanju, Petar
Hranuelli kroz simbol forme, progovara o
STVARANJU I POSTOJANJU, te silnoj ljudskoj želji za njegovim razumijevanjem od
pretpovijesti do danas.
Snježana Kauzlarić
U Slavonskom Brodu, 18. lipnja 2012.
Majka i dijete, 2015.,lički
kamen-boksit, 18x13x8cm
About the Art of Petar Hranuelli
Aa a pebble on the
shore lies the Hranuelli Angel Statue in a palm. Struck by brightness, burning
with the sensuality of light and warmth stolen from the sun in the stone.
Interlaced palms and wings touch the spirit suddenly, in remembrance of those
who became engineers of the sky. It burns. A buxom, round female figure, full -
breasted and of bacchanal hips within a stopped motion, meticulously lop-sided,
supple .... With her beheaded, armless substaniallity she contracts the
quintessence of popular belives in the exsistence of angels.Their sheer
presence satisfies, we do not expect them to act. They are reminders,
signposts, keepers of memories – moreover guardians of our humanity. The „Hranuelli
Angel“ comes within my gorgeous aunt, with her big blue eyes accompanied with
the scent of freshly baked, warm bread in her hands. Hranuelli angels do
agitate, however so minuscule works in mathematical dimensions, but
nevertheless strong in their message.
When the spirit
gets reconvalescent, then the eye seizes the simplicity in the form – a grand
respect for the approached material. The stone is approached carefully, by
giving it a freedom of space and articulation throughout its strength and power
of volume, between the many interventions of the chisle. Absolute mass,
compactness, integrity - burst through by a giving and taking of space -
carries within a primordial respect towards the prevalence and the might of
nature to its utmost borders, when feelings turn into mystic, a ritual, light.
With his „Venus
Cycle“ Hranuelli communicates the inner strenght of exsistence, like a furios
chistle stroke, only brushing against the outer membrane of the material word.
This context culminates in the granite „Cathedrals“, 2008. Only the boat and
its sail is left, all unnecessary removed, hollyness brought into order,
becoming understandable. Wild hammer and chistle strokes put beneath the white,
smooth surface of an angel in the cathedral are poured into a orderly texture
of a body within a ship and a belfry within wings. Its inner being keeps its
angel-like surface – the cathedral moreover states the euharistic sense of the
holy mass.Into his drawings however Petar places future mass. Short, sharp
structural lines - the pencil cuts the paper and produces a shadow where tools
hit the stone and the human hand allows an outright breach through free space.
On a graphic modulation by intense contrast of light and shadow the image of a
voluptuous Venus-like female imposes – light on paper is light within itself,
as is the sculpture in the untouched stone. This drawings show an interessting
gradation of the intensity of a pen-stroke, pressing on paper-surface in its
density, being occasionally so dark and strong, breaking the outline.
Whether by graphit
piercing paper or frenetic, successive, strong strokes on stone within time,
Petar Hranuelli debates about the making and about excistence through
figuration as well as about the ultimate human wish „to understand“ from „The
Beginning of Time“.
Snježana Kauzlarić,
Slavonski Brod - 18th June, 2012
Matematičarka, 2015., aluminij 1/3, 24x8x7cm+postament
Venere!
Da li nam sam naziv
skulpture govori o prirodi radova koje ćemo vidjeti? Da li nam time umjetnik određuje
viđeno ili nam samo daje određene asocijacije?
Zašto Venera, zašto ne
ljubavnica ili naprosto žena?
Sama skulptura nastaje
oblikovanjem volumena. Volumen skulpture
doživljavamo ne samo vizualno već i taktilno. Njegovim oblikovanjem
umjetnik oblikuje i prostor. Glavni i jedini materijal sa kojim Petar Hranuelli
stvara svoje skulpture je kamen, materijal koji ga neraskidivo veže sa
porijeklom. Kao kipar i umjetnik formirao se na otoku Braču, mjestu bogate
kamenoklesarske tradicije i time za njega odnos prema kamenu ima posebno
značenje i čini osobnu prapovijest kao smisao postojanja.
Tematski se okreće
vječnom motivu žene/Venere. Podrijetlo je teme u tradiciji, ali način njegove
realizacije čini izraz suvremenog. Njegove na prvi pogled
statične kompozicije
pažljivim promatranjem i uživljavanjem otkrivaju struju života i energiju koje
traju i ponavljaju se. Same figure svojim izrazom tijela pokazuju svoja
raspoloženja, jer govor tijela je ovdje primaran. Glave kao neodvojivi vid
jedne ljudske, iako u ovom slučaju stilizirane forme, ovdje ne postoje,
umjetniku nisu primarne. Skulpture su u potpunosti apersonalne, no samim time
nisu nam daleke. Svojom mekoćom boje kao da nas „zovu“ da im se
približimo, dotaknemo i
saznamo što nam nude.
Zaokuplja nas i sama površina kamena sa kojom
se umjetnik poigrava i istovremeno iskorištava njegova strukturalna svojstva
kako bi negirao tvrdoću. Ne postoje pravila, samo umjetnik i djetlo. Odnos
kipara prema kamenu zapravo je posebno poglavlje, on mu nije samo odabrani
materijal nego ponajprije sinonim za spoznaju kiparstva. Njegove skulpture su
istkane kako od tvarnih tako i od materijalno neopipljivih elemenata praznina i
sjena, koje im daju naročitu izražajnost, dinamiku i metaforičnost. Umjetnik
nije išao u megalomaniju, on ostaje u svom mjerilu, u kojem se u krajnjoj
liniji i osjeća najugodnije.
Ono što je svojstveno
Hranuellijevim radovima je čistoća i jasnost. On ne teži filozofijama i
metafizičkom doživljaju svojih skulptura. On traži i teži onom primarnom i možda
najprihvatljivijem doživljaju jednostavnosti. Ponekad je upravo to najteže
postići. U tome se nalazi puna ljepota njegovih radova. Petar Hranuelli kao
mladi umjetnik svoja nam razmišljanja uspijeva prenijeti na topao i profinjen
način čime dokazuje da je uspio dočarati samu svoju prirodu.
Nikolina Mahović
GALERIJA PRICA,
Samobor, 2008.
Venera, 2016.,
mramor, 27x13x8cm
The
Venus
What is the meaning of a title when art
sculptures are concerned - do they tell us something about their nature? Does
the artist imposes his own perception or is this only playing with a certain
assocciation? Therefore, why „Venus“, instead of „Mistress“ or simply „Woman“?
The sculpture itself is the result of
formating volume. The volume of a sculpture we perceive not only visually but
also in a tactile manner. The artist actually formates space. Petar Hranuelli
creates in stone only, a material connected to his origin - an attachement
unpossible to break. As a sculptur and artist his personality unfolded on the
island of Brac, a place of rich stone-masonry tradition, moreover the reason
for the intimate relationship towards stone as the sense of existence in
relation to a privat history.
Thematically he turnes to the female figure,
the Venus as such. Its origin can be found in tradition whereas its realisation
is rather contemporal. His at first sight static compositions ,by carefull observance, reveal a stream of
life and energy that continues and repeats itself. The figures as such disclose
moods by body expression, since in this example body talk plays a leading role.
The heads, as an disposable part of a stylizes human form, do not exsist in the
usual sense, since they are of no importance to the artist. The figures are
compleately „unpersonalised“ but nevertheless close. Their softness of colour
invites approachement, the need to touch in order to denude their offer.
The sheer stony surface, played by the
artist by using its structural features in order to negotiate hardness,
represents a challenge. There are no rules, only the artist and his chistle.
The relationship between the artist and the stone belongs to a separate
chapter, not only the „chosen one“ but principally a synonym for the
cognition of sculptore-art. His scupltures are made from as well as material as
unmaterial elements of emptyness and shadows, that give them a special
expressiveness, a certain dynamic and metaphorical meaning. This artist never
fares so to speak towards exaggeration, moreover keeps to his measures,
ensuring an comfortable feeling.
They are as a rule clean and clear artefacts
– freed from philosophizing and mataphysical experience of the sculpture. The
artist seeks and strives towards the prime and most acceptible cause of
experiencing simplicity – a most
difficult peak to reach – nevertheless representing the cause for the utmost
beauty of this works of art. Peter Hranuelli, a still young artist, succeeds in
revealing his own thoughts in a rather warm and profine manner, as prove of his
own nature of personality.
Nikolina
Mahović
Prica Gallery, Samobor - 2008.
Bik i Venera, 2015., lički
kamen, 20x17x10 cm
Kameni anđeli Petra Hranuellija
U vremenima kada anđele šaljemo nevidljivim strunama
globalne mreže u nadi da će ih naši prijatelji i poznanici proslijediti
drugima, ne zato što vjerujemo u anđele, nego zato što je lijepo misliti na
anđele u ovom našem ludom svijetu, mali kameni anđeli Petra Hranuellija
podsjećaju nas na neraskidivu povezanost i postojanost vjerovanja i umjetnosti.
Anđeologija je posebna tema o kojoj se pripovijeda, piše i raspravlja. Neki je
drže znanstvenom disciplinom filozofije i teologije koja pripada domeni duhovnog
svijeta i izučava postojanje anđela u različitim religijama i vjerovanjima. Ona
nagovještava i zadire u onostranost duhovnog svijeta u kojem tek rijetki
pojedinci između mitova i stvarnosti nastoje i uspijevaju spoznati mogućnost
njihovog postojanja. U postojanje anđela vjerujemo ili ne vjerujemo. Anđele
molimo za prisutnost i pomoć, upućujemo im molitve i zazive, smatramo ih
nevidljivim pomagačima i zaštitnicima, vjesnicima i poslanicima, duhovnim
bićima bez tijela čija je snaga satkana od slobodne volje. Anđeli, arhanđeli,
serafini i kerubini, anđeli čuvari, pali anđeli ili izgubljeni anđeli ne
pripadaju prostoru i vremenu u kojem živimo. Anđeli ili meleki po nekima su nebeski glasnici i poslanici stvoreni od
svjetla ili puka spoznaja čiste duhovnosti. Svi vidimo anđele samo na sebi
svojstven način. Oni su odraz našeg unutrašnjeg bića i unutrašnjih stanja,
našeg duha i naših snova. Neki ljudi vjeruju kako anđeli čuvaju anđele, upravo
onoliko koliko oni u njih vjeruju. Petar Hranuelli svoje anđele oblikuje u
kamenu, kleše ih i polira, oslobađa ih i pušta na slobodu iz tvrde jezgre
kamena. On svoje izgubljene anđele pronalazi zatočene u kamenu.
Hranuellijevi anđeli su puteni i zaobljeni, naglašenih
ženskih oblina, u svojoj nespretnosti hvataju ravnotežu, traže i vrlo često
pronalaze tajnu zlatnog reza, savršeni matematički omjer broja Pi koji je upisan u svakome od nas.
Zaustavljeni između dva pokreta odražavaju zdvojnost, nemir i energiju koju u
sebi posjeduje i sam kipar. Takvi su zato jer ih on tako osjeća, vidi i priziva
u svojim mislima, emocijama i djelima. Oslobađajući ih iz kamena ne pokušava
shvatiti razloge i načine, uzroke i posljedice, naprosto to čini svojim
kiparskim alatom otvarajući im svojim umijećem i znanjem novu dimenziju
fizičkog postojanja. Petar Hranuelli u kamenu traži zatočene anđeoske duše,
vraća im život i intuicijom umjetnika slijedi ideju stvaranja iz vremena u
kojem se u ništavilu oblikovala praznina i stvarao kamen. Svjesno ili nesvjesno
Hranuelli oslobađa prvobitni duh i oblikuje život, ocrtava, kleše i polira
čudesne oblike i plohe koje u svojoj napetoj, zakrivljenoj, mekoj i zaobljenoj
jednostavnosti postaju mali kameni anđeli prizvani u svijet u kojem živimo.
Jedinstvo stvaranja leži upravo u jednostavnosti misli i djela koju je
Hranuelli našao u kamenu, u oslobađanju stvarnosti bez smislenih i glasno
izgovorenih pitanja i odgovora. Petar Hranuelli pogledom na kamen može vidjeti
anđela zarobljenog u tvrdoj jezgri stijene. Dodirom neobrađene površine
Hranuelli uspješno očitava poruke davno zapisane u strukturi kamene materije.
Ako pažljivo promatramo male kamena anđele Petra
Hranuellija otvaraju nam se različita polja gledanja, a ako nam kipar na
trenutak dopusti, možemo gledati njegovim očima. Samo jedan jedini pogled na
male krilate figurice zaustavljene u kretanju, propete, nagnute i razapete
između dvije čiste misli, može otvoriti i ispuniti naše vidno polje i naše
srce. I tek u tom trenutku možemo osjetiti bliskost sa okamenjenim malim bićima
koja svoj život žive u nekim drugim svjetovima kojih uglavnom nismo svjesni.
Promatrajući zaigrane kamene anđele, dodirujući prstima i dlanom hladnu i
uglačanu površinu, postajemo svjesni njihove razine svijesti, uspijevamo
razgovarati, usvajati i razumijevati njihovu okamenjenu realnost. Hranuellijeve
anđeoske figurice su bijele, crvene, sive i crne, baš poput kamenih ulomaka što
ih nalazi u prirodi i otima iz zaborava Lemurije s onu stranu linearnog
vremena. Pritom je njegova interakcija s anđelima svaki put drugačija,
uzbudljiva i nova. Mijenja se od trenutka do trenutka, od ulomka do ulomka
kamena u kojima Hranuelli nalazi svoje anđele. U bijelom mramoru ili bračkom
kamenu zemaljske bjeline što ga brački kamenoklesari beru poput dragocjenih plodova Zemlje Petar Hranuelli nalazi male
bijele anđele, crvene nalazi u tamno crvenom karničkom boksitu Velebita, dok su
tamni anđeli oslobođeni iz kamenih ulomaka crnog mramora ili tamnosive ličke
breče.
Petar Hranuelli u zaobljenim organskim površinama i
strukturama svojih kamenih anđela traga za savršenstvom, pronalazi i oslobađa
savršeni matematički omjer Pi.
Pitanje proporcija, tek povremenih namjernih ili nenamjernih odstupanja u
dužini i širini anđeoskih krila, zaobljenim bokovima, mekim pregibima i
iznenadnim krivuljama, u svakom pojedinom anđeoskom pokretu nesvjesno teži
savršenom omjeru i ravnoteži. Pritom, baš kao što savršeni matematički omjer Pi postoji u ljudskom tijelu, svakom
živom biću i svim znanim organskim strukturama iz prirode, Hranuellijevi anđeli
svojom jasnoćom klesanog kamena prizivaju u naše sjećanje davno usvojene oblike
što su lomljenjem, klesanjem, brušenjem i poliranjem oslobođeni iz žive
stijene. Petar Hranuelli oslobađa svoje male kamene anđele tragajući za
savršenom anđeoskom dušom zatočenom u kamenu i pritom oslobađa sliku prvog
pokreta. Tako pronalazi način u kojem je prepuštanje temeljna bit složenog čina
stvaranja, što je u Hranuellijevom slučaju iskreno i skladno kiparstvo u
kamenu.
Draženka Jalšić Ernečić,
Koprivnica, 07.02.2015.
Anđeo širokih krila, 2014., mramor, 26,5x13,5x16,5cm
Angels of Stone by Petar
Hranuelli
In times when Angels are send via invisible wires of global network, in
hope our friends and aquaintances will foward them - not because we believe in
them but rather for the sake of still believing in angels in a crazy world -
the little stone angels of Petar Hranuelli remind us of an unbreakable
connection, of the persistence of believing and of art as such. Angelology
though is a separate topic, generally talked and discussed about. By some held
for a scientific philosophical and theological discipline, that actually
belongs to the domene of the spiritual world and studies the exsistence of
angels in different religions and believes. It bodes and enters into the other
side of life, where only few manage to recognise the possibilities of
exsistence between myths and reality. We either belive in angels or not. We
pray for their presence and help, we call for them, consider them invisible
helpers and protectors, news bringers or epistles, spiritual bodyless creature,
their strenght woven by the freedom of will. Angels, archangels, seraphines and
cherubins, angels of protection, fallen or lost angels do not belong to the
space or time in which we live. Angels or meleki are according to some heavenly
emissaries and legats made out of light and considered being the recognition of
pure 16 spirituality. We all recognize angels in a separte way. They are
reflections of our inner being and well-being, of our spirit and our dreams.
Some believe that only angels are guarded by angels, as much as they believe in
each other. Petar Hranuelli however creates his angels out of stone, chistles
and polishes them, frees them from the hard core of stone, since it is there,
where he finds his incarcerated angels.
The Hranuelli angels are sensible and round, femininity stressed, cathing
balance in their clumsiness, searching and even finding the secret of the
golden cut, the perfect mathematical
equlibrium of the Pi constant, that marks us all. Stopped between two
separate movements they state difference, disturbance and energy - all a
personal characteristic of the sculptor. They are a result of the artist`s
feeling, recollecting them in his senses, thoughts, emotions and work. By
freeing them from a rock he never seeks to understand causes or consequences -
by the simple use of tools he unfolds to them a new dimension of physical
exsistence. Petar Hranuelli seeks within stone for incarcinated angelic souls,
gives them life and by intuition follows the idea of creation from past times,
when stone was initially created from nothing. Aware or unaware, Petar
Hranuelli frees the primal spirit, forms life, draws, chistls and polishes
extraordinary forms and surfaces, that in their bend, soft, round simplicity
become
stone angels, called to descend to our world. The unity of creation is
based on the simplicity of thought and creation that Hranuelli found in stone,
that is in freeing reality without posing any kind of questions. Petar
Hranuelli is only by seeing able to recognise the withheld angel within the
core of a rock. Touching the freckless surface he manages to decipher ancient
messages written in stone matter.
By observing the small Hranuelli angels studiously, different fields of
perception are offered to us, and only by the author`s approvement we are
allowed to share his own viewpoint. Only a single glance at the small figures
adorned by wings - stopped in motion, stretched, bended, crucified between two
clear thoughts - can open and fulfill our visuality and heart completely. Only
then, we are able to feel a certain closeness towards this little, stony things
that live a life of some completely other dimensions, we are not able to
imagine. Moreover by closer
observance of this playful creatures of stone, touching the cold and
burnished surface with our fingers and palms, we become aware of their level of
consciousness, we manage to talk about, realize and understand their stony
reality. The Hranuelli angels are white, red, grey and black just as the stone
fragments that can be found in nature and Lemuria ravens from oblivion at the
other side of linear time. At the same time the artist´s interaction with the
angels differs, it 17 is even more exciting and new by every glance. It changes
from one moment to the other,
from one stone fragment to the other, where Hranuelli in the end finds
his angels. Either in White or Brac stone of earthly blankness that Brac island
masons gather as precious fruits of nature, Petar Hranuelli figures out his white ones, whereas the red
ones in the carnian bauxite of the Velebit mountain. The dark ones on the other
hand are freed from black marble stone chunks and dark-grey Breca from the Lika
region.
Petar Hrauelli searches in the stony, angelic, round, organic surfaces
and structures for perfection – moreover finds and frees the ideal mathematical
Pi constant. The question of proportion – sporadic, deliberate or iliberate
deviations in the length or width of angelic wingsor hips by soft creases and
sudden curves, in every singel angelic movement - unconsciously stiving for the
perfect proportion and balance. However at the same time, just as the perfect
mathematical Pi equilibrium exists in every human body, living thing and known
organic structures in nature, the Hranuelli angels with a clearness of chistled
stone invoke memories about imbibed forms from the past, freed from a loose
rock by breaking, sculping, edging or polishing. Petar Hranuelli though frees
his little, rocky angels in order to
find the absolute angelic soul captured in stone, instantaneously releasing the
image of the first movement. This is how he finds a way in which abandoment is
actually the main essence of the perfect act of creation – in Hranuelli´s case
an honest and harmonic stone sculpturing.
Draženka Jalšić Ernečić,
Koprivnica, 7th of February 2015
Transformacija Venere u
Anđela, 2016, mramor, 25,5x21,8x12,5cm
ŽIVOT VENERE
Petar Hranuelli godinama u svojim skulpturama razrađuje temu Venera koje
su s vremenom postale i njegov zaštitini znak. Klešući ih u mramoru, ili svom
omiljenom materijalu bračkom kamenu, razrađivao ih je u najrazličitijim
varijacijama, uvijek naglašavajući njihove zaobljene, senzualne oblike. Više
ili manje apstrahirajući formu, Hranuelli je u ciklusom Venera dao hommage
svojoj nepresušnoj inspiraciji - Willendorfkoj Veneri, ali i nekim umjetnicima
poput Constantina Brancusija čije je djelo čvrsta točka uporišta svih njegovih
skulptura bilo da se radi o Venerama, Anđelima, Katedralama...
Kao i čuvena prethistorijska Venera tako i ona koju kleše Hranuelli ima u sebi nešto iskonsko što ju čini privlačnom. Savršena na neki način u svom svojem nesavršenstvu, Hranuellijeva Venera je u jednom trenutku počela živjeti nekim svojim životom - od statične, zatvorene mase, postupno se oslobođala i iskoračila svojim volumenom i pokretom u prostor. A kad se činilo da je temu Venera do kraja iscrpio, Hranuelli je zaokrenuo smjer pristupivši joj s dozom humora, poigravajući se s njom i ironizirajući svaku mogućnost da sebe i ono što radi predstavi na pretenciozan način. Venera u Hranuellijevoj novoj interpretaciji postaje lik u vlastitom univerzumu. Ona se vozi na romobilu i motoru te postaje dio priče koja se tek treba ispričati.
Kao i čuvena prethistorijska Venera tako i ona koju kleše Hranuelli ima u sebi nešto iskonsko što ju čini privlačnom. Savršena na neki način u svom svojem nesavršenstvu, Hranuellijeva Venera je u jednom trenutku počela živjeti nekim svojim životom - od statične, zatvorene mase, postupno se oslobođala i iskoračila svojim volumenom i pokretom u prostor. A kad se činilo da je temu Venera do kraja iscrpio, Hranuelli je zaokrenuo smjer pristupivši joj s dozom humora, poigravajući se s njom i ironizirajući svaku mogućnost da sebe i ono što radi predstavi na pretenciozan način. Venera u Hranuellijevoj novoj interpretaciji postaje lik u vlastitom univerzumu. Ona se vozi na romobilu i motoru te postaje dio priče koja se tek treba ispričati.
Romina Peritz
Galerija Buljat, Zagreb, 2013.
THE
LIFE OF A VENUS
Petar Hranuell`s
Venus sculpture, over the years past , grew into something more than a plain signature of the author
himself. Placing her into marble or in
his favourit Brac stone, he translated this figure in many different themes and
variations but always stressing its round, sensual figuration. By abstracting the recognisable form of his Venus cycle, the
author actually renders homage to his
own neverending inspiration – the Willendorf Venus – but also to some renown
artists as Constantin
Brâncuşi – here an
important stronghold – regardless
whether we speak of the Venus, the Angel or the Cathedral as a structural
Hranuelli motif.
Just as the famous prehistoric Venus , also
the Hranuelli Venus, shows something
iconic and attractive at the same time. Perfect in its imperfection, the
Hranuelli Venus started at some point in time living its own existance – from a
rather static, closed mass she certainly freed herself by consciously stepping
with both her volume and movement into open spaces. And when it already seemed
that the Venus theme was compleatly
exhausted, the sculptor changed his direction by approaching his Venus with a dose of humour, permanently
playing and expelling every possibility to present himself or his work as
pretentious. The Hranuelli Venus in its
new interpretation becomes a figure living its own universe. Now she drives a
so called Trottinett or even a
motocycle, telling in this sense a story that hasn´t been told jet.
Romina Peritz
Buljat
Gallery – Zagreb, 2013
Čehinja, 2015.,
boksit-lički kamen, 10x20x11cm
PETAR
HRANUELLI
rođen u Supetru (27.12.1975.), a do 1994.
godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 41 samostalnih i 80 skupnih izložbi u zemlji i
inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom
radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović,
Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić , Snježana Kauzlarić, Romana
Tekić, Kristina Tamara Franić,... Djela mu se nalaze u javnim i privatnim
zbirkama ( Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija,
Srbija, Turska, Engleska, Španjolska, Kalifornija, Čile,... ) Član je HDLU-a
Zagreb od 2006. godine. Živi i stvara u
Zagrebu i Rasoji.
AMOSTALNO
IZLAGAO U :
Dubrovnik, Karlovac, Lopud, Lovinac, Oroslavje, Palmižana, Postira,
Pula, Rijeka, Split, Supetar, Samobor, Skradin, Zagreb, Zaprešić .
SKUPNO
IZLAGAO U :
Antalya ( Turska ), Bale,
Banjole, Brežice (Slovenija), Dubrovnik, Gospić, Kaštel Lukšić, Karlovac, Hvar,
Osijek, Omišalj, Postira, Požega, Rijeka, Rovinj, Slavonski Brod, Split,
Sv.Martin pod Okićem, Sisak, Samobor, Szmbathely ( Mađarska), Ston, Trogir,
Vinkovci, Velika Gorica, Zadar, Zagreb, Zaprešić.
JAVNI
RADOVI :
Gospić - Park ( Venera, 2008.), Lovinac – Sekulići ( spomen obilježje
2009 )., Sirnitz- Schloß Albeck, Austrija (Park
skulptura, Venera 2015.)
LIKOVNE
KOLONIJE :
Antalya ( Turska ), Alilovci, Karlovac, Knin, Gospić, Lovinac, Novska,
Omišalj, Rab, Split, Ston, Sv.Martin pod Okićem, Sirnitz-
Schloß Albeck (Austrija), Zaprešić, Zagreb.
NAGRADE
- POHVALE :
Mali Lošinj (1992), Pučišća (1994), Zagreb (2007), Antalya ( Turska 2010.)
Mali motorin, 2013.,
mramor, 29x18x14cm
PETAR HRANUELLI
born in Supetar, island of Brač, Croatia (27th
Dec 1975), Petar Hranuelli remains on his island of birth (Postire, Brač,
Croatia) until 1994. Since that year the author organises and takes part at
41 individual exhibitions and 80 collective
ones, regional as well as international. For his artistic work he was already
awarded several awards and gained many acknowledgements. Renown art-critics
wrote about his artistic work and opus
as Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina
Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić
Ernečić , Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Kristina Tamara Franić, and others.
His compleate works can be find in public institutions and spaces, as well as
in private collections (Croatia, Slovenia, Germany, the Nedtherlands, Italy,
Austria, Serbia, Turkey, Great Britain, Spain, the U.S., Chili, and many more).
Petar Hranuelli is an active member of the Croatian Association of Artists
(HDLU, Zagreb - http://www.hdlu.hr/eng/) since 2006. He lives and works in
Zagreb and Rasoja, Croatia.
Individual
exhibitions :
Dubrovnik, Karlovac, Lopud, Lovinac, Oroslavje, Palmižana, Postira,
Pula, Rijeka, Split, Supetar, Samobor, Skradin, Zagreb, Zaprešić .
Collective
exhibitions :
Antalya (Turkey), Bale, Banjole,
Brežice (Slovenia), Dubrovnik, Gospić, Kaštel Lukšić, Karlovac, Hvar, Osijek,
Omišalj, Postira, Požega, Rijeka, Rovinj, Slavonski Brod, Split, Sv.Martin pod
Okićem, Sisak, Samobor, Szmbathely (Hungary), Ston, Trogir, Vinkovci, Velika
Gorica, Zadar, Zagreb, Zaprešić.
Public
works :
Gospić - Park ( Venera, 2008./ Venus, 2008), Lovinac – Sekulići (
spomen obilježje 2009./ public remembrance monument, 2009), Sirnitz- Schloß Albeck - Austia (Sculpture parks ,Venus, 2015.)
Artist
colonies :
Antalya (Turkey), Alilovci, Karlovac, Knin, Gospić, Lovinac, Novska,
Omišalj, Rab - island of Rab, Split, Ston, Sv.Martin pod Okićem, Sirnitz- Schloß
Albeck (Austria), Zaprešić,
Zagreb.
Awards
- acknowledgements :
Mali Lošinj- island of Mali Lošinj (1992), Pučišća – island of Brač
(1994), Zagreb (2007), Antalya (Turkey, 2010)
+395 95 8623 324










Nema komentara:
Objavi komentar